Gradnja crkve
Franjevci su, kao što je poznato, nazočni u plehanskom kraju još od Srednjega vijeka, a pastoralno središte župe Plehan u različitim vremenima i prilikama nalazilo se u selima Velika, Modran i Zelenike. Na Plehanu je, prema istraživanjima fra Dobroslava Božića, na jugozapadnom dijelu groblja bila srednjovjekovna crkva sv. Marka s nekropolom stećaka. Prva novovjekovna crkva na plehanskom brijegu dovršena je 1870. po fratarskom projektu, a kratko nakon toga izgrađen je i prvi samostan na tom mjestu. Te su građevine bile znatno skromnijih gabarita od druge crkve, sagrađene 1902. godine po nacrtu Ivana Holza, i lijepoga, drugog samostana, izgrađenog po nacrtu Karla Paržika početkom tridesetih godina 20. stoljeća.
Te građevine relativno su brzo postale simbol cijeloga kraja i dijelom vizualnoga identiteta Plehančana pa i simbolički integrativni čimbenik duhovnoga bića zajednice, među ostalim i zbog toga što su sagrađene na najvišoj točki plehanskoga kraja, ali svakako i zbog dugovječne tradicije i proživljenih vremena osmanske vlasti, koja je sve do sredine 19. stoljeća zabranjivala gradnju crkava.
Osvojivši plehanski brijeg, srpska vojska je 2. srpnja 1992. u popodnevnim satima aktivirala kamion eksploziva koji je prethodno uvezla u crkvu.
Nedugo nakon progonstva, bit će s jeseni 1992., tadašnji gvardijan fra Blažen Lipovac sazvao je skupinu plehanskih fratara u Samobor (ondje je u izbjeglištvu djelovala Franjevačka teologija iz Sarajeva), gdje se, slijedimo li pjesničku imaginaciju, uzelo na znanje, kako je Sveti Marko odbio iseliti se te se odlučilo svakako jednog dana vratiti se k svom patronu i sagraditi Plehan, “veći i ljepši od onoga kakav je bio” (A. Zirdum).
Već 1993. arhitekt Zlatko Ugljen izradio je idejni projekt, koji je 1994. objavljen gotovo istodobno s katalogom izložbe Plehan – ponovno rađanje, koja je bila priređena između ostaloga u Beču, uz poseban prinos nedavno preminuloga dr. fra Andrije Zirduma.
Nakon što je 1997. imenovan plehanskim gvardijanom, fra Ivan Ćurić se 1998. nastanio u kontejneru na Plehanu, raščistio ruševine te uz ostalo izgradio temelj nove crkve prema projektu akademika Ugljena.
Gradnju crkve nastavio je gvardijan fra Mirko Filipović, koji je na službi plehanskog gvardijana bio najduže pa je uspio novu plehansku crkvu dovesti do krova, a potom i pokriti. Izgradio je uz to i druge predviđene građevine na plehanskom brijegu.
Ekonomska kriza početkom drugog desetljeća 2000-ih utjecala je na to da su radovi na crkvi zastali, a nastavljeni su 2016/17. zdušnim zalaganjem fra Ivana Ćurića i vrijednom donacijom fra Bože Lujića. Žurilo se postaviti Ivančićevo raspelo u svetište i ožbukati crkvu iznutra te postaviti instalacije podnoga grijanja kako bi plehanski kamenar Stipe Lucić mogao izvršiti svoje obećanje da će, sukladno projektu arhitekta Ugljena, izvesti kamenarske radove u svetištu crkve.
Zahvaljujući donaciji g. Stipe Lucića u materijalu, transportu, obradi i postavljanju granita, tijekom 2017. godine uređeno je u cijelosti svetište nove crkve. Od radova unutar same crkve, preostalo je još postavljanje granitnih ploča na pod crkve u prostoru za vjernike. Financiranje te akcije u cijelosti je preuzeo ugledni plehanski gospodarstvenik iz Zagreba g. Pavo Zubak, a zaposlenici tvrtke g. Stipe Lucića izveli su radove u srpnju 2020.
Preostalo je još izgraditi narteks i zvonik. Uz ulogu pristupnog hodnika narteks je namijenjen i za postavljanje mozaika i drugih umjetnina koje su u depou čekale ne bi li ugledale svjetlo dana. Aktualizirale su se iznova inicijative da se uz crkvu na Plehanu izgrade dva zvonika, a ne jedan, kako je predvidio arhitekt Ugljen. Mi iz Udruge skloniji smo naravno tomu da se respektira nacrt arhitekta Ugljena jer je je takav bio zaključak sastanka članova Udruge s gvardijanom fra Mirkom Filipovićem već u travnju 2004.
Neovisno o ishodu tih rasprava, teško da će se crkva na Plehanu dovršiti bez darova dobrih ljudi, ustrajnih u nastojanju da se Plehan obnovi unatoč nepovoljnim okolnostima koje traju.
POGLEDAJ OSTALE SLIKE
